Žena za volanom, još k tome u „borbi sa štopericom“ uvijek je privlačila posebnu pažnju javnosti. Ako pogledamo na obične prometnice ničim se nećemo iznenaditi da je za upravljačem običnih automobila u dnevnom prometu gotovo podjednak broj žena, pa nam time ta zadaća nježnijeg spola nimalo nije čudna.

No, čim se spomenu utrke, odnosno bilo koji oblik nadmetanja na poligonima ili trkaćim stazama, nemali broj „mužjaka“ na to gleda onako „s visoka“.

Ženu za volanom, ženu za sportskim volanom, dostignuća svih onih koje su se odvažile upustiti u nadmetanja, ili im se, na žalost manjini pružila ta prigoda, treba cijeniti. I na ovim našim prostorima bilo je i bit će onih dama koje su dobrano znale „namazati“ predstavnike jačeg spola. Ma kako god to oni podnijeli.

Prisjetiti se svih lijepih i dragih lica, žena vozačica koje su se u oktanskom sportu na četiri kotača ogledale na hrvatskim stazama (tek poneka i na inozemnim)  ili poligonima, trkalištima ili kako god ih stručno ili žargonski zvali lijepa je i radosna zadaća. Jedina manjkavost, stoga isprika za svaki slučaj odmah, zasigurno će biti i onih čije će se ime ili rezultat, zaboraviti sasvim nenamjerno. Naravno, pamte se uvijek uglavnom najbolje, prvakinje, šampionke, dostojne svoje vještine upravljanja automobilom.

 

Mira Nikolić bila je i ostala najtrofejnija hrvatska vozačica. Gotovo 30 godina za sportskim je upravljačem dokazivala vještinu vožnje pobjeđujući ne samo sebi ravnu žensku konkurenciju, već često i muške kolege koji su morali priznati poraz.

Mira Nikolić bila je i ostala najtrofejnija hrvatska vozačica. Gotovo 30 godina za sportskim je upravljačem dokazivala vještinu vožnje pobjeđujući ne samo sebi ravnu žensku konkurenciju, već često i muške kolege koji su morali priznati poraz.

Sedamdesetih godina, pa sve prema 90-tima prošlog stoljeća uobičajeni su bili, upravo u prigodi Dana žena, dana koji nije socijalistička, već međunarodna tvorevina, ma što god neki mislili, ženski rallyji. Na ovim našim hrvatskim prostorima najveći i najznačajniji bio je zagrebački, međunarodni koji je okupljao i 80-tak posada iz više europskih zemalja, slijedio je, a i nadživio ga Riječki koji je preživio čak i 30 izdanja. Tek povremeno, kada je osmišljeno hrvatsko prvenstvo žena u rallyu (bile su to ocjenske vožnje s elementima kraljice auto sporta) trajao je i splitski, opatijski, potom poneki u Istri, Zagorju, Dalmaciji,….

Bile su to godine kada su na naslovnicama izlazile slike vozačica, dama u štiglama i minicama koje su tako vješto baratale volanom da su zadivile javnost. Uz legendarnu Miru Nikolić, vrijedi se sjetiti Anke Špiljak, Zdenka Brčić, Jasne Regvart, Duške Gregurek, Vesne Mandić, Mirjane Horvat, Ljiljane Knez, Sonje Kezele, Nađe Cenov, Luči Vlah, potom Olge Bebić, Smiljke Pavić, Nene Bojkić, Mirjane Bučić, Vesne Bučić, Jasne Brčić-Mihok, Renate Pogarčić-Ilijić, Jasne Golojke, Dajane Aračić,  Korane Bašić, Jasne Glad, Andreje Petrić, Palmine Pavić-Aljinović, ….

 

Samo ako pogledamo podatak iz davne 1991.godine  na postoljima završnice hrvatskog prvenstva u ženskom reliju u konkurenciji vozačica našle su se: Jasna Golojka, Dajana Aračić i Smiljka Pavić, potom Karolina Zuzzi, Marija Lučić i Nada Milokanović, te Olga Bebić, Ljiljana Kamenar i Nena Bojkić.

U godinama ovog stoljeća bilo je novih, mlađih ili i onih iskusnijih čija je imena teško tek tako nabrajati. To ipak nekom drugom zgodom….

Ljiljana Kamenar (AK Rijeka) poznatija kao Nona je žena s najdužim stažem u hrvatskom automobilizmu – vozi i sudi već punih četrdeset godina(!!!) a nastupala je u gotovo svim disciplinama.

Ljiljana Kamenar (AK Rijeka) poznatija kao Nona je žena s najdužim stažem u hrvatskom automobilizmu – vozi i sudi već punih četrdeset godina(!!!) a nastupala je u gotovo svim disciplinama.

Jedna od ranije spomenutih i dan danas već četiri desetljeća „kormilari“ automobilima u svim disciplinama, jer samo nije vozila autocross – to je Riječanka Ljiljana Kamenar, u milju zvana Nona. Počela sredinom 70-tih, vozila sve i sva, pa i kružne i brdske utrke, rally, ocjenske vožnje, ocjenske i ženske auto rallyje, a posljednjih sezona je u autoslalomu i kronometar vožnjama.

 

Tajana Koren

Tajana Koren

Rijetke su se hrvatske amazonke upuštale u vrhunske discipline, ali zato treba istaknuti Andreu Petrić, Tajanu Koren kojoj nisu bili strani nastupi na europskim stazama, dok je u reliju usamljena kao žena vozačica znala biti Lana Sutlović, sada Gorana Hunić. Česti je bio slučaj odabira suvozačkog mjesta, pa je tako prošle godine u svojoj prvoj sezoni prvakinjom Hrvatske uz asa Juraja Šebalja postala i Maja Sabol.

Luisa Božičević je jedna od dvije žene vlasnice „dijamantnog volana“ (nagrada koja dolazi nakon osvojena tri „zlatna volana“ ), druga je Olga Bebić, te samim time spada u sam vrh najtrofejnijih vozačica. Ona je žena koja je pobjeđivala muškarce kako u klasi tako i u ukupnom poretku a njena disciplina je Ocijenski auto rally.

Luisa Božičević je jedna od dvije žene vlasnice „dijamantnog volana“ (nagrada koja dolazi nakon osvojena tri „zlatna volana“ ), druga je Olga Bebić, te samim time spada u sam vrh najtrofejnijih vozačica. Ona je žena koja je pobjeđivala muškarce kako u klasi tako i u ukupnom poretku a njena disciplina je Ocijenski auto rally.

Rezultatom vrijedne sjećanja zasigurno su posljednjih desetljeće i pol, koju godinu više,  tri gracije – Luisa Božičević, Alenka Jurašić i Iva Damarija, prebogate naslovima državnih prvakinja, pobjednica, ovjenčane brojnim HAKS-ovim zlatnim i dijamantnim volanima i kacigama, iz godine u godinu proglašavane najuspješnijim vozačicama Hrvatske.

Alenka JURAŠIĆ (snimio M.Krpan)

Alenka Jurašić – jedna od najboljih vozačica novijeg doba, Ogulinka koja je zabilježila mnoge zapažene nastupe u Škoda Fabia kupu, u OSV-u i autoslalomu – čak je pet puta slavila u ukupnom poretku vozačica te tri puta u klasi.

 

Da bismo spomenuli i karting navest ćemo samo dva imena – jedno iz davne 1991.godine Mirela Gidija iz Koprivnice i jedno aktualno – mlada Pazinjanka Stefani Mogorović.

Stefani Mogorović

Stefani Mogorović

I kako bi na neki način povezali automobilističke 1991.godinu  i 2016., godinu u kojoj imamo iskazane rezultate posljednjih prvenstvenih ogleda, što znači 25 sezona, spomenimo one dame čija imena krase  tablice prve tri pozicije nekoliko sada aktualnih domaćih automobilističkih disciplina: Iva Damarija, Romina Bressan, Gorana Hunić, Maja Sabol, Mia Ozvačić, Doris Labinjan, Lara Kontuš, Lana Šavko, Dalila Delimehić, Jelica Vrlazić i Ljiljana Kamenar. S tri rezultata iskazana u bodovima na brdskim se stazama u konkurenciji povijesnih vozila pojavila i Klaudija Dolski, dok je popis svih onih iza četvrtog mjesta brojem sudionica ohrabrujući u pogledu na neku raniju sezonu. Kud sreće da se ponovi, što više taj broj poveća već ove sezone koja tek što je počela.

Iva Damarija autoslalomu je upisala sedam pobjeda u ukupnom poretku žena, a u kronometru pet, te je šest puta proglašavana najuspješnijom vozačicom Hrvatske. – Poućena desetogodišnjim iskustvom mogu reći da u našoj okolini još ima jako puno muškaraca koji misle da je za ženu samo metla i kuhača te s podsmijehom gledaju na žene u mojem sportu. Budući da se radi o sportu, muškarci koji se njime bave su ipak većinom svjesni da za vožnju nisu potrebna samo muška obilježja. Ove druge treba samo izbjegavati u širokom luku..

Iva Damarija autoslalomu je upisala sedam pobjeda u ukupnom poretku žena, a u kronometru pet, te je šest puta proglašavana najuspješnijom vozačicom Hrvatske.

Žene, samo hrabro naprijed, brzo i brže, najbrže. Do postolja, do pobjeda, do slave. Volan nije bauk, a kad se proba – sve ide glatko.

Konkurencija je zdrava i – poželjna.

Žena za volanom, onim sportskim, tema je koja traži više i k tome studiozniji pristup. Vjerujem da se potkrala poneka greška, da je poneko ime zaboravljeno, ali neka mi se ne zamjeri. Nije namjerno!

text: Miroslav Krpan

 

                                                                                                        

Žena za volanom, još k tome u „borbi sa štopericom“ uvijek je privlačila posebnu pažnju javnosti. Ako pogledamo na obične prometnice ničim se nećemo iznenaditi da je za upravljačem običnih automobila u dnevnom prometu gotovo podjednak broj žena, pa nam time ta zadaća nježnijeg spola nimalo nije čudna. No, čim se spomenu utrke, odnosno bilo koji oblik nadmetanja na poligonima ili trkaćim stazama, nemali broj „mužjaka“ na to gleda onako „s visoka“. Ženu za volanom, ženu za sportskim volanom, dostignuća svih onih koje su se odvažile upustiti u nadmetanja, ili im se, na žalost manjini pružila ta prigoda, treba cijeniti. I na ovim našim prostorima bilo je i bit će onih dama koje su dobrano znale „namazati“ predstavnike jačeg spola. Ma kako god to oni podnijeli. Prisjetiti se svih lijepih i dragih lica, žena vozačica koje su se u oktanskom sportu na četiri kotača ogledale na hrvatskim stazama (tek poneka i na inozemnim)  ili poligonima, trkalištima ili kako god ih stručno ili žargonski zvali lijepa je i radosna zadaća. Jedina manjkavost, stoga isprika za svaki slučaj odmah, zasigurno će biti i onih čije će se ime ili rezultat, zaboraviti sasvim nenamjerno. Naravno, pamte se uvijek uglavnom najbolje, prvakinje, šampionke, dostojne svoje vještine upravljanja automobilom. Sedamdesetih godina, pa sve prema 90-tima prošlog stoljeća uobičajeni su bili, upravo u prigodi Dana žena, dana koji nije socijalistička, već međunarodna tvorevina, ma što god neki mislili, ženski rallyji. Na ovim našim hrvatskim prostorima najveći i najznačajniji bio je zagrebački, međunarodni koji je okupljao i 80-tak posada iz više europskih zemalja, slijedio je, a i nadživio ga Riječki koji je preživio čak i 30 izdanja. Tek povremeno, kada je osmišljeno hrvatsko prvenstvo žena u rallyu (bile su to ocjenske vožnje s elementima kraljice auto sporta) trajao je i splitski, opatijski, potom poneki u Istri, Zagorju, Dalmaciji,.... Bile su to godine kada su na naslovnicama izlazile slike vozačica, dama u štiglama i minicama koje su tako vješto baratale volanom da su zadivile javnost. Uz legendarnu Miru Nikolić, vrijedi se sjetiti Anke Špiljak, Zdenka Brčić, Jasne Regvart, Duške Gregurek, Vesne Mandić, Mirjane Horvat, Ljiljane Knez, Sonje Kezele, Nađe Cenov, Luči Vlah, potom Olge Bebić, Smiljke Pavić, Nene Bojkić, Mirjane Bučić, Vesne Bučić, Jasne Brčić-Mihok, Renate Pogarčić-Ilijić, Jasne Golojke, Dajane Aračić,  Korane Bašić, Jasne Glad, Andreje Petrić, Palmine Pavić-Aljinović, .... Samo ako pogledamo podatak iz davne 1991.godine  na postoljima završnice hrvatskog prvenstva u ženskom reliju u konkurenciji vozačica našle su se: Jasna Golojka, Dajana Aračić i Smiljka Pavić, potom Karolina Zuzzi, Marija Lučić i Nada Milokanović, te Olga Bebić, Ljiljana Kamenar i Nena Bojkić.   U godinama ovog stoljeća bilo je novih, mlađih ili i onih iskusnijih čija je imena teško tek tako nabrajati. To ipak nekom drugom zgodom.... Jedna od ranije spomenutih i dan danas već četiri desetljeća „kormilari“ automobilima u svim disciplinama, jer samo nije vozila autocross – to je Riječanka Ljiljana Kamenar, u milju zvana Nona. Počela sredinom 70-tih, vozila sve i sva, pa i kružne i brdske utrke, rally, ocjenske vožnje, ocjenske i ženske auto rallyje, a posljednjih sezona je u autoslalomu i kronometar vožnjama. Rijetke su se hrvatske amazonke upuštale u vrhunske discipline, ali zato treba istaknuti Andreu Petrić, Tajanu Koren kojoj nisu bili strani nastupi na europskim stazama, dok je u reliju usamljena kao žena vozačica znala biti Lana Sutlović, sada Gorana Hunić. Česti je bio slučaj odabira suvozačkog mjesta, pa je tako prošle godine u svojoj prvoj sezoni prvakinjom Hrvatske uz asa Juraja Šebalja postala i Maja Sabol. Rezultatom vrijedne sjećanja zasigurno su posljednjih desetljeće i pol, koju godinu više,  tri gracije – Luisa Božičević, Alenka Jurašić i Iva Damarija, prebogate naslovima državnih prvakinja, pobjednica, ovjenčane brojnim HAKS-ovim zlatnim i dijamantnim volanima i kacigama, iz godine u godinu proglašavane najuspješnijim vozačicama Hrvatske. Da bismo spomenuli i karting navest ćemo samo dva imena – jedno iz davne 1991.godine Mirela Gidija iz Koprivnice i jedno aktualno – mlada Pazinjanka Stefani Mogorović. I kako bi na neki način povezali automobilističke 1991.godinu  i 2016., godinu u kojoj imamo iskazane rezultate posljednjih prvenstvenih ogleda, što znači 25 sezona, spomenimo one dame čija imena krase  tablice prve tri pozicije nekoliko sada aktualnih domaćih automobilističkih disciplina: Iva Damarija, Romina Bressan, Gorana Hunić, Maja Sabol, Mia Ozvačić, Doris Labinjan, Lara Kontuš, Lana Šavko, Dalila Delimehić, Jelica Vrlazić i Ljiljana Kamenar. S tri rezultata iskazana u bodovima na brdskim se stazama u konkurenciji povijesnih vozila pojavila i Klaudija Dolski, dok je popis svih onih iza četvrtog mjesta brojem sudionica ohrabrujući u pogledu na neku raniju sezonu. Kud sreće da se ponovi, što više taj broj poveća već ove sezone koja tek što je počela. Žene, samo hrabro naprijed, brzo i brže, najbrže. Do postolja, do pobjeda, do slave. Volan nije bauk, a kad se proba – sve ide glatko.  Konkurencija je zdrava i – poželjna. Žena za volanom, onim sportskim, tema je koja traži više i k tome studiozniji pristup. Vjerujem da se potkrala poneka greška, da je poneko ime zaboravljeno, ali neka mi se ne zamjeri. Nije namjerno!

Jedna od žena koja nije iza volana trkaćeg automobila ali je svakako zaslužila da je ovdje navedemo je Nevena Skočić – sportska tajnica HAKS-a već punih dvadeset godina. Žena koja drži „tri kantuna“ HAKS-a a nekad i onaj četvrti usudili bi se reći. Pitali smo je njeno mišljenje o položaju žena u autosportu – Ženama je u autosportu divno. Oko nas sve gentlemani koji nas tretiraju kao dame…dok im ne pokažemo da smo bolje 

 

mirjana

Mirjana Šimek Bilić (AK INA Delta) – nekada uspješna vozačica (autoslalom), danas jedna od sedamnaest žena nositeljica licence specijalističkog ranga i dopredsjednica AK INA Delta. Nakon nekoliko godina provedenih za volanom, danas je u organizatorskim vodama gdje često obnaša funkciju direktora na natjecanjima. Uz to je i majka i supruga a u slobodno vrijeme si otrči koju utrkicu od desetak kilometara (i to naravno vrlo uspješno).

Gorana Hunić- jedina ženska natjecateljica PH u "kraljici automobilizma" rally-u . „Jedina želja mi je bila da jednog dana sjednem u trkaći auto kako bi mogla voziti Deltu.“ Kaže Goga koja si je tu veliku želju ostvarila 2007 godine.

Gorana Hunić- jedina ženska natjecateljica PH u “kraljici automobilizma” rally-u .
„Jedina želja mi je bila da jednog dana sjednem u trkaći auto kako bi mogla voziti Deltu.“ Kaže Goga koja si je tu veliku želju ostvarila 2007 godine.

 

Mirela Stern Muc nastupa na PH u autoslalomu „Počela sam voziti autoslalom prije 4 godine na nagovor tadašnjeg dečka i prijateljice. Nisam mislila da će mi to ići i da mogu postići nekakve rezultate, ali kada sam probala podvuklo mi se pod kožu i tako su se počeli nizati rezultati. „ kaže Mirela i napominje da svi uspjesi koje je imala ne mogu se usporediti s prijateljstvima koja se stvaraju van staze 

Mirela Stern Muc nastupa na PH u autoslalomu „Počela sam voziti autoslalom prije 4 godine na nagovor tadašnjeg dečka i prijateljice. Nisam mislila da će mi to ići i da mogu postići nekakve rezultate, ali kada sam probala podvuklo mi se pod kožu i tako su se počeli nizati rezultati. „ kaže Mirela i napominje da svi uspjesi koje je imala ne mogu se usporediti s prijateljstvima koja se stvaraju van staze 

Mia Ozvačić- trećeplasirana u poretku autoslaloma 2016. kaže da je počela sasvim slučajno uz nagovor dečka Igora Bogovića. Probala, zavoljela ostala u kratko bi se moglo reći  Rezultati ovise od utrke do utrke, a iz godine u godinu su sve bolji.

Mia Ozvačić- trećeplasirana u poretku autoslaloma 2016. kaže da je počela sasvim slučajno uz nagovor dečka Igora Bogovića. Probala, zavoljela ostala u kratko bi se moglo reći 
Rezultati ovise od utrke do utrke, a iz godine u godinu su sve bolji.

Romina Bressian je vozačica iz Udina. Od 2016. godine natječe se pod okriljem Auto kluba Buzet autosport. U svojoj bogatoj automobilističkoj karijeri okušala se u više disciplina, no najaktivnija je u formuli driver. Automobilističku je karijeru započela 2007. godine s automobilom Autobianchi A112 na talijanskim prvenstvima. Kasnije je nastupala sa Fiat Unom 1300, Peugeotom 106 1600, a danas vozi Renault Clio Cup i aktualna je prvakinja kupa Formula driver.

Romina Bressian je vozačica iz Udina. Od 2016. godine natječe se pod okriljem Auto kluba Buzet autosport. U svojoj bogatoj automobilističkoj karijeri okušala se u više disciplina, no najaktivnija je u formuli driver. Automobilističku je karijeru započela 2007. godine s automobilom Autobianchi A112 na talijanskim prvenstvima. Kasnije je nastupala sa Fiat Unom 1300, Peugeotom 106 1600, a danas vozi Renault Clio Cup i aktualna je prvakinja kupa Formula driver.

Dalila Delimehić- Djevojčica Z“ Brega –ovogodišnja aktualna prvakinja OSV-a i viceprvakinja autoslaloma ženske kategorije Hrvatske. Počela sam se slučajno 2015 uz nagovor tadašnjeg dečka Marka Cavora voziti OSV, 2016 se pridružila curama u autoslalomu i formula driveru te uz trenere Cavor-Čaklović dovezla se do navedenih postolja. „Na stazi smo rivali, van nje prijatelji koji jedni za druge u svakom momentu rade sve i to je vrjednije od bilo kojeg pehara “ kaže Dalila o svojim dečkima iz AKK Zanatlije i ekipe Dečki Z“ Brega.

Dalila Delimehić- Djevojčica Z“ Brega – aktualna prvakinja OSV-a i viceprvakinja u poretku autoslaloma. Počela sam se slučajno 2015 uz nagovor tadašnjeg dečka Marka Cavora voziti OSV, 2016 se pridružila curama u autoslalomu i formula driveru te uz trenere Cavor-Čaklović dovezla se do navedenih postolja.
„Na stazi smo rivali, van nje prijatelji koji jedni za druge u svakom momentu rade sve i to je vrjednije od bilo kojeg pehara “ kaže Dalila o svojim dečkima iz AKK Zanatlije i ekipe Dečki Z“ Brega.

„Žene jednostavno nisu genetski predodređene za upravljanje automobilima, motorika im je lošija, reakcije sporije, agresivnost i kompetitivnost potisnute u odnosu na muškarce..“ – Istina ili predrasude? Vječito pitanje.. Ipak, ako ste vi jedan od ovih koji se slažu s gore navedenim.. recite to njima!!