Najuspješniji hrvatski automobilist - Siniša Krainc (AK Zrinski)

Mladi vozač AK Zrinski Siniša Krainc je sa nepune dvadeset i četiri godine osvojio titulu najuspješnijeg hrvatskog automobilista u 2010.godini. Osim iznimno uspješne automobilističke karijere, trenutno završava petu godinu Elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Rijeci te paralelno studira i na Kineziološkom fakultetu. Zamolili smo ga da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Kada je i kako započela tvoja automobilistička karijera?

Svoju karijeru započeo sam 1999. godine kao vozač kartinga. Nakon odvožene tri sezone, zbog nedostatka mjesta pogodnih za treniranje, te manjka vremena mojih roditelja odlučio sam prekinuti „karijeru“ karting utrka. Nakon kratke pauze, odlučio sam nastupiti u „Škoda Fabia Junior Kupu“ (ovdje zapravo počinje moja „prava“ karijera). S obzirom da još tada nisam navršio 16 godina, koliko je potrebno za nastupanje u HR autosportu, morao sam pričekati 6. mjesec da bi mogao nastupiti na utrci i samim time mogao se priključiti tek na sredini sezone. Već u drugoj sezoni osvojio sam šesto mjesto ukupnog poretka od osamnaest vozača koji su nastupali te godine. Osim u „Škoda Fabia Junior Kupu“, još sam nastupao u „Ford Focus Cupu“, „Honda Valvoline Yokohama Kupu“ te „Volkswagen Polo Castrol Pirelli kupu“. U ovoj fazi moje karijere bilo je dosta dobrih rezultata po pojedinim natjecanjima, te neka godišnja priznanja kao što su 2. najbolji junior Polo cupa, te 2. najbolji vozač PGŽ. Nakon što su se kružne utrke počele „gasiti“, odlučili smo se za nastup u tada najmasovnijoj disciplini, brdskim auto-utrkama, sa Ford Escort RS Cosworthom.

Siniša je karijeru započeo 1999. u kartingu

2010. nije tvoja prva dobra sezona, ali je na neki način opet puno bolja od dosadašnjih. Po čemu je ona posebna?

Prvu godinu nastupa na brdskim auto-utrkama, kada sam još nastupao sa „serijskim“ Ford Escort RS Cosworthom nije bilo problema sa automobilom pa sam sezonu završio na odličnom trećem mjestu ukupnog poretka. Mislim da sam tu istu sezonu napravio više od očekivanog jer sam se prvi puta susreo sa tako snažnim automobilom. Nakon završetka sezone, počeli smo „fantazirati“ po automobilu i umjesto da smo si olakšali put prema pobjedi, mi smo ga otežali. Sljedeće dvije sezone su bile sezone za zaborav. Prošla sezona je bila moja prva prava sezona. Gledajući po konkurenciji bila je znatno slabija nego prijašnje ali gledajući po vremenima koje smo ostvarili moj glavni konkurent Robert Bradarić i ja, bila je znatno bolja i jača nego prijašnje. Na gotovo svim stazama rušili smo prijašnje rekorde PH. Također, ja sam se puno bolje fizički i psihički pripremio što mi je puno pomoglo u održavanju konstantne koncentracije tokom čitave utrke, što se na kraju vidi i po rezultatima.

Siniša kao dječak u automobilu Borisa Durlena, nekoliko godina kasnije svog največeg konkurenta

Kako kod tebe rodila ljubav prema oktanskom sportu?

Ljubav prema ovom sportu, odnosno prema stvarima, ako to mogu tako nazvati, gdje se osjeti miris benzina, spaljenih guma i potrošenih kočnica razvila se još u ranom djetinjstvu. „Živio“ sam za vikende kako bi sa roditeljima odlazio na razne utrke, bilo motora ili automobila. Osim toga, moji roditelji su zastupnici Fordovih vozila, osim salona za prodaju vozila, imamo i servis za servisiranje. Ovo je također jedan od razloga jer se zapravo svaki dan budim uz zvukove automobila.

foto by Vanja Vukadinović

Kako se pripremaš za natjecanja?
Mislim da smo svi upoznati sa problemom adekvatnog mjesta za izvođenje specifičnih treninga, odnosno treninga vožnje. Iz tog razloga prisiljen sam svoje bazične treninge, odnosno treninge kondicije, izvoditi u fitness centrima. Ako malo „dublje“ uđemo u svjetski autosport, možemo primijetiti da svjetski vozači jednaku važnost pridaju kondicijskom treningu kao i treningu vožnje, tako da ne vidim razlog da tako ne bude i kod nas.

foto by Darko Matković

Tko ti održava automobil i kakav je odaziv sponzora?

Na početku prošle sezone, automobil je pripremio ing. Zlatko Kvočić u suradnji sa mojim mehaničarima. Svakako moram napomenuti da ulogu tunera elektronike je imao dobro nam poznati Andy Gabat. Ova kombinacija se prošle godine pokazala uspješnom, tako da se nadam da će i ove godine biti tako. Ukoliko se pojavi neki problem sa automobilom, na raspolaganju imam jednako dobro složen automobil koji je slagan u našoj firmi, u suradnji sa Hrvojem Hictalerom iz firme T.H. Performance.

Od koga dobivaš najjaču potporu u sportu kojim se baviš?
Najveću potporu svakako dobivam od mojih roditelja i djevojke Romane, oni me prate na gotovo svaku utrku. Veliku, a možda i najveću ulogu ima moj brat Kristijan, koji mi je i ujedno i najveća moralna podrška.

Djevojka Romana uz njega je na svakom natjecanju

Koji je tvoj pogled na stanje Hrvatskog automobilizma općenito i u disciplini u kojoj nastupaš?
Ako se malo vratimo unazad, ne treba puno, samo par godina, možemo zaključiti da je današnji autosport pao, ne za jednu, nego za dvije stepenice. Kalendar broji sve manje utrka, prijavne liste sve manje vozača, a organizatori sve manje gledatelja.
Kada se sjetim kružnih utrka organiziranih na Grobniku, prvenstvo Centralno-Europsko zone, raznih naših kupova, felicija, octavia, focus, fabia, polo, honda, tisuće gledatelja, zadovoljna lica ne samo nas vozača, nego i naših sponzora! Gdje je to sve nestalo? Gdje su svi oni vrhunski mladi vozači? Sitarić, Pavić, Baran, Bolšec, Kustec… Sve je to bila predivna slika koja će uvijek ostati u nama ali nažalost, bojim se da se to više neće ponoviti.
Nije samo krug u pitanju. Možemo pogledati i ostale discipline. Brdo, prošle godine 9 natjecanja, ove godine 7. Unazad par godina, 120 vozača na svakoj utrci, sada 80-tak. Generalni poredak je brojao 5-6 vozača koji su svakom momentu mogli pomrsiti račune najboljima. Danas konkurencije nema, hvataju se njihovi rezultati.

foto by Darko Matković

Tvoje mišljenje o medijskoj praćenosti automobilizma, misliš li da se može i bolje odnosno više obavještavati javnost o uspjesima naših vozača?
Medijska popraćenost autosporta kroz razne internet portale je veća nego što je prije bila ali ako govorimo o nacionalnoj televiziji onda možemo reći da je stanje lošije nego ranije. Prije je poslije svake utrke bila emitirana 30-minutna emisija koja je bila posvećena organizatorima, vozačima, sponzorima, gledateljima. Ja osobno dobivam “dobru“ minutažu na nacionalnoj televiziji i mogu sponzorima djelomično opravdati njihova ulaganja ali što je sa dečkima koji se ne voze na vrhu poretka? Kako oni mogu tražiti novce, a u medijima ih nema.

foto by Darko Matković

Planovi za sezonu 2011?
Planovi za ovu sezonu su definirani i jasni. Nastupiti na svim utrkama PH, te pokušati ostvariti rezultate kao i lani. Osim PH namjeravam nastupit na utrkama izvan RH i to u BiH, Sloveniji, Crnoj Gori i Austriji. Želja mi je nastupiti i na jednom rally natjecanju.

Siniši najveću moralnu podršku oduvijek pruža stariji brat Kristijan

Imaš li neki savjet za mlade koji se žele baviti automobilizmom?
Moj savjet mladim, budućim vozačima je da ne napadaju odmah sam vrh bilo koje discipline. Potrebno je krenuti nekim „normalnim“ putem, znači prvo par godina karting utrka a tek onda autosport. Svakako potrebno je razmišljati kako završiti utrku, sakupljati iskustvo a tek onda razmišljati o pobjedi. Iz „publike“ to sve izgleda jako jednostavno i lagano, ali kada se nalaziš za upravljačem, stvar se drastično mijenja. Svakom vozaču koji stigne do cilja treba pružiti i stisnuti ruku, jer put do cilja je težak.