Svi koji se bave ovim sportom znaju da put do prvog mjesta u bilo kojoj klasi, kategoriji, disciplini uključuje dosta odricanja, rada i ulaganja. Takvi rezultati u kontinuitetu su prilično teško ostvarivi i zbog toga HAKS one koji u tome uspiju nagrađuje posebnim priznanjima u obliku tzv. “zlatnih odličja”. Ove godine su samo dva vozača primila takve nagrade, a jedan od njih je Hrvoje Belinić, rođeni Zagrepčanin u “dresu” AK Pula-Rovinj iz Pule. Zato smo ga zamolili da nam kaže nešto više o svom putu do Zlatnog volana..       

Reci nam prvo nešto o sebi privatno…

Zovem se Hrvoje Belinić, rođen sam 13.04.1977. i po zanimanju sam automehaničar. U sretnom braku s Lanom imam dva prekrasna sina – Ivana i Timona.  Zaposlen sam s bratom u našoj automehaničarskoj radioni BB Auto garaža d.o.o. U slobodno vrijeme se bavim  SIM racingom – to je obično poslije 21 sat navečer kad su djeca okupana i spremna za spavanje.

Najvjerniji navijači - supruga Lana i sin Ivano

Najvjerniji navijači – supruga Lana i sin Ivano

Ponosni na tatu - Ivano i Timon

Ponosni na tatu – Ivano i Timon

Kada si se počeo baviti automobilizmom?

Ne pamtim baš datume ali moja prva utrka je bila streetrace s Renaultom 5 Gt turbo 2002. godine kad sam pobijedio u finalu Hondu S2000 što je gledateljima u to vrijeme bilo veliko iznenađenje. Bio je to prvi streetrace u Hrvatskoj. Nastupio sam na još nekoliko utrka ali mi ta disciplina nije predstavljala vozački izazov pa sam ubrzo odustao.

Početak street racea na našim prostorima bio je ujedno i Hrvojev ulazak u oktanski sport

Početak street racea na našim prostorima bio je ujedno i Hrvojev ulazak u oktanski sport

2009. godine sam se iz znatiželje odlučio okušati u autoslalomu s Renaultom Megane Coupe 2.0 16v. Automobil kao takav nije bio baš najprikladniji za autoslalom ali mi se svidjela disciplina pa sam tako odvozio cijelu sezonu 2010. i dio 2011. kada je Megane svoju karijeru završio na krovu u Šibeniku. Nakon toga mi brat nesebično ustupa svoj cestovni Renault Clio RS kako bi završio kompletnu sezonu. Clio mi se odmah svidio jer sam primjetio da sam u njemu osjetno brži (čak i uz malu zadršku zbog nedavnog totaliziranja vlastitog auta).

U Dubravi sa Meganeom

U Dubravi s Meganeom

Slijedeću sezonu sam usprkos bratovom nagovaranju ipak pauzirao. Ipak je njegov Clio cestovni auto koji mu svaki dan treba pa ne bi bilo zgodno da završi kao i Megane. 2013. odlučio sam se za kupnju vlastitog  Renault Clia RS kojeg ću pripremiti za klasu 6, grupu sprint.

Šibenik 2011. bio je koban za Meganea

Šibenik 2011. bio je koban za Meganea

 

Kako si zadovoljan prošlom sezonom?

Jako sam zadovoljan svojim posljednjim sezonama, a sezona 2016. je za mene nešto posebno. Možda je ključ uspjeha upravo u tome što si nikad nisam previše podizao letvicu. Nisam imao prevelika očekivanja jer je konkurencija bila jaka, s obzirom na činjenicu da su neki auti bili lakši, jači ili oboje naspram mog. Ipak, niti jedan vozač koji dođe na natjecanje neće se predati bez borbe pa sam tako i vozio – borio se trku po trku. Na kraju se ipak isplatilo, osvojili smo prvenstvo klupski i pojedinačno, a posebno sam ponosan što smo od devet natjecanja po dvije “generalke” uzeli brat Domagoj i ja te jednu klupski kolega Nenad.

Generalski Stol 2015. - nedostižan u ukupnom poretku /foto:Hrvoje Petrović

Generalski Stol 2015. – nedostižan u ukupnom poretku /foto:Hrvoje Petrović

 

Kako stojiš sa podrškom sponzora?

Sponzorima očito automobilizam nije interesantan, pa čak ni trgovcima ili proizvođačima koji žive od autoindustrije – ja osobno nemam niti jednog. Kao da ne prepoznaju da je jeftinije nekoga sponzorirati nego direktno trošiti novce na reklame, televiziju, pisani medij itd.

 

Budući da si jedini vozač koji je upisao tri (i još uzastopne) pobjede u ukupnom poretku u Dubravi, za pretpostaviti je da ti je to najdraža utrka?

Upravo tako (široki osmjeh). Dubrava je gledateljima najposjećenije natjecanje i vozi se u mom gradu. Osjećaju kad na takvom natjecanju pobijediš u brojnoj konkurenciji teško da nešto može konkurirati. Posebno mi je draga bila ovogodišnja kišna Dubrava jer je na drugo mjesto ukupnog poretka stao moj brat!

Dubrava mu "paše" i po sunci i po kiši.. /foto:Aleksandra Jurdana

Dubrava mu “paše” i po sunci i po kiši.. /foto:Aleksandra Jurdana

 

Autoslalom je disciplina za koju se često naglašava da je “bazna” i da bi vozači koji naprave rezultate trebali prelaziti na “više nivoe” – brdo, krug, rally.. koje je tvoje mišljenje o tome?

Autoslalom nije ulazna disciplina kako to stalno naglašavaju čelnici i da se promjeni takav pristup disciplini onda bi bilo više vozača i gledatelja. Bilo bi lijepo kada bi to išlo tim zamišljenim tokovima, ali nažalost nemaju svi mogućnosti, sredstava ni vremena za tzv. “više nivoe”. Mi vozimo ono što volimo, možemo i u čemu uživamo jer imamo dobru ekipu. Smatram da je problem autoslaloma u tome što stalno vozimo iste staze na istim mjestima iako ova diciplina nudi bezbroj mogućih konfiguracija i lokacija. Pravo osvježenje je Generalski stol koji je ujedno i najbrža utrka u sezoni na supeatraktivnoj lokaciji ali nema previše gledatelja. Toliko je gledateljima nepristupačna da je pravo čudo da ih se uopće toliko i skupi. S druge strane nam se otvorila nova prilika u Moslavini u samom centru grada Kutine. Utrka koja je na sve načine bila super popraćena i organizirana s jako puno gledatelja i odličnom atmosferom. Utrka koja je također mogla biti nešto novo i zanimljivo je održana u samom centru Zagreba (ispred Gradskog Poglavarstva) ali je završila s tužnim licima jer je podsjećala na ocjensko spretnosne vožnje a ne autoslalom. Dubrava svojom organizacijom, lokacijom, parkom vozača, gledateljima daje savršeni primjer kako bi to po mome mišljenju trebalo izgledati.

Prva "generalka" u Dubravi 2014. - Braća Belinić te godine završavaju kao 2. i 3. ukupno na kraju sezone, a Hrvoje je jedini uspio "stati na rep" ostalima neuhvatljivom Ninu Andrejeviću

Prva “generalka” u Dubravi 2014. – Braća Belinić te godine završavaju kao 2. i 3. ukupno na kraju sezone, a Hrvoje je jedini uspio “stati na rep” ostalima neuhvatljivom Ninu Andrejeviću (u Dubravi i Generalskom Stolu)

 

Koliko je zapravo težak put do Zlatnog volana?

 

Zlatni volan je došao kao kruna nakon tri uspješne sezone i lijepi je podsjetnik na sve utrke koje sam odvozio u tom razdoblju. Ne mogu reći da je bilo jednostavno do njega doći jer sam se borio za njega doslovno do zadnje desetinke zadnje vožnje na posljednjem natjecanju. Međutim poznato je da što teže do nečega u životu dolazimo tim više u tome uživamo.

Proslava naslova Prvaka sa klupskim kolegama

Proslava naslova Prvaka sa bratom i klupskim kolegama

 

Tko ti je najveća pomoć i podrška u bavljenju ovim sportom?

 

Definitivno svi iz obitelji – najviše naravno supruga i djeca –  i prijatelji imaju svoju ulogu u tome. Ipak najveća podrška i motivacija mi je brat koji mi je ujedno i najopasniji konkurent.

Braća Belinić na postolju ukupnog poretka sezone 2016./foto:Siniša Pšeničnik

Braća Belinić na postolju ukupnog poretka sezone 2016./foto:Siniša Pšeničnik

 

Rođeni Zagrepčanin u redovima kluba iz Pule. Znamo da te često pitaju pa ćemo i mi.. 🙂 Otkud Hrvoje Belinić u AK Pula-Rovinj?

 

Kad sam odlučio vozit prvu utrku pokušao sam se učlaniti u tri zagrebačka kluba i jedan iz okolice Zagreba i od svih sam dobio glatku odbijenicu. Prijatelj Denis koji je također iz Zagreba a tada je vozio za AK Pula Rovinj mi je predložio da pokušam tamo.Tamo su me na prvi upit objeručke prihvatili i ponudili mi više od očekivanog. Ovom prilikom im još jednom zahvaljujem na svemu.

Prvo klupsko slavlje prošle sezone  za AK Pula-Rovinj na četvrtom natjecanju u Dubravi

Prvo klupsko slavlje prošle sezone za AK Pula-Rovinj na četvrtom natjecanju u Dubravi

 

Kakvi su planovi za sezonu 2017.?

 

Idem dalje po istom principu kao i do sada..bez planova i velikih očekivanja… do sada je ispadalo dobro 🙂

Foto:FB-oktanski sindrom

Foto:FB-oktanski sindrom