Nastavljamo s predstavljanjem hrvatskih vozača. Dario Šamec je u svojih trideset i pet godina života „ugurao“ dvadeset i pet godina impresivne karijere. Dvadeset i pet godina kontinuiteta u sportu naježilo bi vas i da je riječ o nekome mnogo starijem. Na korak do dijamantne kacige, na korak do rođenja sina.. pravo je vrijeme da nam nešto više o sebi kaže mladić čija je obitelj zaslužila svoje mjesto u povijesti našeg sporta..

Rođen je 29.11.1985. u Zaboku, živi u Stubičkim Toplicama, Tehničar za vozila i vozna sredstva, apsolvent na prometnom fakultet. Rezultati na koje je najviše ponosan su dvije Zlatne kacige, krug i karting te prošlogodišnje peto mjesto generalke u rallyu (Pulić, Šebalj, Prodan, Szilagy, Šamec)

Čime se bavi Dario kada ne vozi utrke?

K’o i svi trkači stalno šarafim po nekom od auti doma,s kartingom na trening kad je vremena, rokam airsoft kad stignem, na rolama u skatepark malo, vozim trke na plejki, gledamo trke ak’ ne vozimo, sve je u tom adrenalinskom điru uglavnom, ne smije biti dosadno.

25 godina kontinuiteta u ovom sportu je nešto što meni osobno natjera suze u oči – reci nam malo o tome.. koliko je odricanja, truda i rada potrebno?

Budući da sam ja treća generacija trkača u obitelji, imao sam tu sreću da mi je bilo lakše početi budući da su me roditelji ubacili u karting s manje od 10 godina. Kad smo nakon nekoliko sezona svi primijetili da je “to to”, onda se krenulo još ozbiljnije. Pa kad su krenuli i prvi bolji rezultati, tak su krenuli i prvi sponzori. Bilo je puno bolje prije dvadesetak godina kaj se tiče financijskog dijela, ali nikad se sezona nije pokrivala 100%. Uvijek je bilo odricanja, prije mojih roditelja, kaj sam ja iz pozadine promatrajući uvijek bio svjestan, a poslije kad sam ja preuzeo sve na sebe, već sam znao kaj me čeka i kako se organizirati, stvar je samo u prioritetima, Naprimjer, ne trošiš toliko na nove mobitele, odjeću,obuću i takve kerefeke kao tvoji vršnjaci, nego radiš i šparaš samo da se uloži u nove gume, dijelove i općenito odlaske na natjecanja. I tak godinama. Vršnjaci su izlazili po bircevima iz vikenda u vikend, a ja recimo sam radije vikende koristio za treninge, druženje s frendovima negdje na stazi, u garaži itd.

U principu 25 godina jako brzo prođe, pogotovo kad se računa tak od malih nogu. Do 2014 smo vozili svaku sezonu sve utrke, od 2006 do 2009 smo čak vozili krug i brdo paralelno sve utrke. Do 20 utrka godišnje smo čak znali odraditi. Ali druga vremena, drugi sponzori, lakše je bilo nego sad. U jednom trenutku smo shvatili da to više tako ne ide, pogotovo zato što je rally daleko skuplji d svega do sad pa smo počeli birati trke koje nam se više sviđaju tak da se možemo prema financijama bolje organizirati. I to je otvorilo skroz novu atmosferu na utrkama, kad više ne loviš bodove nego guštaš od trke do trke pa kako bude. U tom nekom smjeru budemo išli i ubuduće, 3 auta imam složena trenutno, za nekoliko disciplina, od makadamskih rallya sa zadnjim pogonom, do klasičnih asfaltnih s prednjim, poseban auto za Grobnik i kružno utrkivanje, karting treninzi i ostalo kaj uleti sa strane kad nam se da i koliko bude vremena i financija. Znači gušt na prvom mjestu definitivno.

Da li je automobilizam bio tvoj prvi izbor ili si prije bavio nekim drugim sportom/hobijem

Budući da dolazim iz motocross obitelji, logično je bilo da krenem s motocrossom. Ali splet okolnosti i činjenica da mi je tata nastradao na utrci i ostao invalid, ipak su 4 kotača prevagnula. Smiješna priča oko svega ide da je tata već kupio motor i taman sam trebao početi s motocrossom, ali taman smo tu negdje išli gledati kružne utrke na velesajmu u Zagrebu i to me oduševilo, plus kaj smo na putu do doma stali na karting stazi di sam prvi put probao karting i tamo budući da je bilo plaćanje po krugu mama nije stigla platiti na vrijeme jer umjesto standardnih 3 kruga sam ja već “otfurao” nekoliko puta više i tako smo skužili da ima tu nekog talenta. 😀 Ubrzo zatim su me upisali u karting školu G&B Špansko kod gosp.Željka Gredičaka i tako je sve krenulo. Ali već se vidjela u startu neka moja povezanost s motocrossom jer su klinci oduvijek ciljali na neke svoje uzore u Formuli 1, a mene to nije zanimalo nego sam uvijek govorio o relijašima, blatu, makadamu, skokovima. Tako da smo i dan danas na relijima prepoznatljivi po malo drugačijem stilu.

Na pitanje tko je najzaslužniji za pripremu vozila Dario k’o iz topa odgovara –

Prijatelji! Da nemam takvu ekipu ne znam koliko bi toga postigao. Imam stvarno odlične prijatelje koji su vrhunski majstori, znamo se godinama i stvarno za kaj god trebam, tu imam prijatelja, vrhunskog majstora. Naravno, kad se radi, uvijek nas ima više i udaramo jako. Evo npr. BMW za makadam smo složili u mjesec dana. Rasporedili zadatke, svaki dan nas je minimalno 3,4 radilo na autu i nastupili smo na Delta Snow Showu s kompletnim autom. To je ekipa, i ne bi ih mijenjao za niš na svijetu.

Većina ljudi koji znaju nešto o ovom sportu znaju da je Dario iz obitelji s dugom motosport tradicijom. Zamolila sam ga da nekoliko redaka posvetimo onima koji su ga „navukli na oktane“.

Ove godine baš računamo da je 60 godišnjica motosporta u našoj obitelji.  Deda je počeo voziti motocross 1961, iste godine kad se tata rodio. Desetak godina kasnije je tata počeo s motocrossom, deda prestao s vožnjom, ali ostao u organizaciji do dan danas, s 83 godine. 1985 je moja mama bila trudna sa mnom, tata je nastradao na utrci, ostao je teški invalid i iako su mu rekli da nikad ne bude hodao, nakon 6 mjeseci je napravio prve korake. I nakon nekih desetak godina sam ja počeo voziti, ali karting. Sad se nastavlja već četvrta generacija. Za dva mjeseca budem dobio sina, nakon mojih 25 godina vožnje prvi put razmišljam par koraka dalje. Znam samo da ja ne budem prestao voziti, planiram voziti dok god budem mogao držati volan i stiskati gas, a nadam se da budem mogao paralelno sinu omogućiti da počne voziti od malih nogu i nastaviti četvrtu generaciju motosporta u obitelji, naravno ako bude htio. Ali mislim da ako odrasteš kraj tri trkaća auta i u cijeloj toj atmosferi teško da budeš nogomet igrao. 😀 

Prednost je u svakom slučaju da sam imao bezrezervnu podršku od malih nogu. Roditelji, deda i baka su me naučili odricanju i sportskom životu jer su oni prošli isto. Ok, njima je bilo malo lakše jer je država prije ulagala puno više u te sportove. Oni su naprimjer dobili startnine kad su došli na utrku, a ne kako ih mi danas moramo plaćati unaprijed da bi mogli nastupiti. Oni su dobili na kraju utrke novce po bodovima koliko su osvojili, čak toliko nekad da su recimo naprimjer moji starci bili cijelo ljeto na moru, na ljetovanju, za novce koje je tata osvojio na jednoj utrci Prvenstva Jugoslavije, dok ja danas potrošim jedno cijelo ljetovanje na jednu utrku, tu je razlika. Ali da, podrška je bila 110%, naučili su me kako se posvetiti tom našem prekrasnom sportu i uživati koliko god nekad teško bilo.

Pitala sam Daria koji su mu snovi i ciljevi dalje u karijeri..

Isto kao i svi sam htio biti na najvišem mogućem nivou natjecanja, ali kako godine prolaze, toliko realnije gledaš na sve i shvatiš da si u krivoj državi i da tu sve funkcionira drugačije. Nekoliko ponuda sam imao u kartingu i početku autosport karijere za međunarodne teamove i natjecanja, ali zbog manjka financija nikad nismo mogli napraviti taj finalni korak Ja sam zadovoljan svojom karijerom, znam da sam se potrudio maksimalno. Sad se već lagano spremam za mirovinu, ali po mojim uvjetima. Svi bi rekli, kakva mirovina, imaš 35 godina. Da, ali vozim još od desete godine tako da me rezultati kao rezultati i titule više uopće ne zanimaju, ok, ostaje još jedino u glavi ta treća zlatna kaciga, za dijamantnu. Fali mi još samo jedno prvenstvo u rallyu, ali “otom potom”, ima vremena i za to. Za “mirovinu” sam si pripremio aute koje ću voziti kako bude vremena i novaca, samo na utrkama koje mi se sviđaju, i sve isključivo pod mojim uvjetima, znači samo za gušt. Ne planiram ih prodavati i nadam se jednog dana kada bude mi sin dovoljno star da budem mu mogao reći recimo za šesnaesti rođendan, evo sine, auti su tu, ajmo mi prijaviti jednu utrku, ti voziš, idemo. Pa sljedeću ja, ili obojica svaki sa svojim autom. Ali na takvu mirovinu mislim definitivno, obiteljsku, laganiju, ali aktivnu definitivno.

Ono što svih pitam je što je za tebe automobilizam hobi ili sport?

Definitivno sport, tak su me učili od malih nogu. Svi dolazimo na utrku pobijediti, biti najbolji, natjecati se. Ako nema utrke, treniramo, šarafimo, trudimo se napraviti čim više da bi bili bolji. E sad, kako sam već napisao gore, meni polako kako ide vrijeme to prelazi iz sporta u hobi, ne diraju me više toliko rezultati i tu pronalazim svoj neki mir od svakodnevice, slobodu, opuštanje. Mislim da tako dolazi s godinama, ali definitivno onaj natjecateljski duh koji je u glavi kad se upali zeleno nikad ne nestane 100%, uvijek napada i grize.

Koga bi istaknuo kao svoj uzor u automobilizmu, tko ti najviše pomaže i tko ti je najveća podrška?

Odrastao sam gledajući veličine poput Gilles Panizzia, Colina Mcraea, Tommia Makinnena, Marcusa Gronholma i Richarda Burnsa te naravno neizostavnog Sebastiena Loeba. Svaki od njih mi ima posebno mjesto u srcu zbog različitosti stilova i karaktera, ali definitivno mislim da je najbolji od njih, čovjek s najmanje ljudskih osobina, robot, Sebastien Loeb. Najviše mi pomažu moji frendovi koji su uvijek dostupni i na koje uvijek mogu računati. Ljudi koji odvoje svoje slobodno vrijeme da bi se ja mogao baviti ovim sportom. Ne mogu ih dovoljno nahvaliti jer smo stvarno već puno toga prošli i još uvijek me na novo iznenade i oduševljavaju.

Najveća podrška su mi oduvijek bili moji roditelji kojima mogu biti vječno zahvalan zato što su me odgojili na ovakav sportski način i naravno svojoj zaručnici koja od kad je ušla u moj život kao da me zna već 100 godina i od nje imam samo podršku i poticaj koji je zbilja rijetko naći, automobilisti znaju o čemu pričam. 😀

Znamo o čemu pričaš Dario..čuvaj to jer je najvrjednije.. Želimo svu sreću tebi i tvojoj obitelji te da član u dolasku nastavi ovaj impresivan niz Šameca trkaća..

Naj rezultati:

Karting 1996 – 2005,  4X prvak Hrvatske, 1x Prvak Hrvatske i Slovenije, 1x Zlatna kaciga 2000,2001,2002, tada najmlađi osvajač zlatne kacige

Kružne utrke 2005-2009, Druga Zlatna kaciga, 2007,2008.2009, najmlađi osvajač druge zlatne kacige

Brdske utrke 2006-2009, Prvak 2007,2008

Rally 2009 – nadalje 😀 4x Prvak Hrvatske u rallyu

Slalom povremeno od 2007 nadalje, čak je bilo nekih uloga kao suvozač na Ocjenskom rallyu, vozač na streetraceu, itd. 😀

Ukupno Prvak 14X u 25 godina

Izvor fotografija: Dario Šamec privatni album