RIP Marijan Kosić Mario

Otišao je velikan domaćeg motociklizma - Marijan Kosić

Ma kako god se tko ponio prema njemu, ostat će ono što je bio: najveći, slavan, rekorder, miran, tih, povučen i poznat – jednostavno Mario. Njegovo ime i doprinos motociklističkom sportu upisani su zlatnim slovima u oktansku knjigu. Svakodnevno se suočavamo s istinom. Ponekad je ona lijepa i sretna, a ponekad na žalost i tužna. Upravo tako jednu tužnu, na žalost i istinitu vijest, primio sam danas jednim telefonskim pozivom. Bila je kratka. Umro je Marijan Kosić.

RIP Marijan Kosić - Mario

Osvojio je 11 prvenstava Jugoslavije

Rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka Jugoslavije – nanizao ih je 11: sedam u klasi do 250 ccm (1968., 1972., 1973., 1974., 1975., 1976. i 1977.), te četiri u klasi do 175 ccm (1970., 1971., 1972. i 1977.). Bio je prvakom Hrvatske i Slovenije 1967. godine u klasi 175 ccm, iste godine u klasi 250 ccm drugi, a peti u klasi 125 ccm. U državnom prvenstvu iste je godine bio treći u 250 i četvrti u 175 ccm. Godinu kasnije treći, a 1969. drugi u klasi 175. Dobitnikom je Zlatne značke AMSJ i AMSH, Zlatne plakete Narodne tehnike, PLakete Castrola i Zlatne plakete Općine Rijeka.

Te četiri riječi nisu me ostavile ravnodušnim na spomen imena čovjeka uz kojeg vežem svoje početke u oktanskom svijetu. Ime Čovjeka, nije pogreška da pišem velikim slovom jer za svog života, do jučer, bio je prije svega Čovjek. Danas kada je surovost stvarna mogu samo zaključiti – i ostat će u sjećanjima veliki Čovjek. Za sve koji su ga znali jednostavno – Mario. Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća dobio sam redakcijski zadatak Novog lista da napišem “karticu razgovora” s Kosićem. Put me odveo u Vodovodnu ulicu, u garažu najvećeg i najtrofejnijeg motocikliste tadašnje države. Od prvog trenutka među nama se otvorilo prvo poznanstvo, potom prijateljstvo koje je trajalo… Od tada pa niz godina potom upravo sam zahvaljujući Mariju Kosiću živio i živim oktanski svijet. Mario na kotačima, a ja uvijek, pa i danas – pored.

Marijan Kosić Mario

Istinski ljubitelj oktanskih natjecanja

Tko je zapravo bio Mario Kosić? Rodio se 22. kolovoza 1941. godine u malom otočnom mjestu Vrh na Krku. Riječaninom je postao deset godina kasnije, a već kao vrsni automehaničar 1966. godine upustio se u natjecanja na dva kotača. Počeo je voziti moto utrke. Tada dvadesetpetogodišnji Kosić u Rijeci bilježi svoj prvi nastup na »Ducatiju« klase 175 ccm i osvaja osmo mjesto, da bi godinu kasnije upisao na jednoj utrci u Banjoj Luci dvije pobjede u dvije klase. Nižući nastupe niže i uspjehe i već 1968. osvaja prvi naslov prvaka Jugoslavije u klasi 250 ccm. Bio je članom Auto moto društva »Rudolf Štiglić« (danas AK Rijeka), a na više od 170 nastupa ostvario je više od 70 pobjeda. Iz tih davnih godina bilježi i svoj jedini inozemni nastup – u Bratislavi zauzima deseto mjesto u jakoj međunarodnoj konkurenciji, da bi na legendarnoj Preluci 1967. godine zauzeo visoko sedmo mjesto.

Marijan Kosić Mario

U svojoj bogatoj pobjedničkoj karijeri zabilježio je više od 170 nastupa

Marijan Kosić do raspada nekadašnje države ostao je neprikosnoveni vladar moto utrka na kružnim stazama, sezonu za sezonom je nizao uspjehe postavši jedini dobitnik tri Zlatne kacige u bivšoj državi. Po okončanju 1977. godine proglašen je najboljim vozačem Auto moto saveza Hrvatske i jednim od najboljih motociklista svih vremena u bivšoj državi. Samo naoko se povukao sa staza. Stasali su neki novi klinci, bio je idol generacijama, povremeno je upisao poneki nastup da bi tako učinio i 22. lipnja 1992. godine, kada je u želji da da svoj obol prvoj utrci na pisti neovisne Hrvatske na Grobničkom polju vozio i posljednju utrku. Nije imao sreće. Doživio je težak pad nastadavši u srazu s jednim mladim motociklistom, početnikom, vozačem slabije klase nego li je bila njegova. Bio je to treći krug treninga u često kobnom “zagrebačkom zavoju”. S teškim ozljedama glave bolnicu je napustio tek poslije tri mjeseca i od tada mu se život naglavačke promijenio. Više to nije bio onaj Mario kakvog su svi znali i voljeli. Znao je kazati da je izgubio mnoge znance. A istovremeno se suočio s teškim zdravstvenim stanjem, očitom besparicom, pokušajima da čak i sudski dokaže pravo na odštetu, na svoju 100 postotnu invalidnost, na svoja prava. Živio je u uvjerenju, sve do posljednjeg trenutka. Suočio se i s obiteljskim problemima. Ostao je sam. Sam sa svojom ljubavlju – popravkom automobila i motocikala. Uz njega su tu i tamo bili samo istinski prijatelji.

Mario kosić RIP

Marijan Kosić do raspada nekadašnje države ostao je neprikosnoveni vladar moto utrka na kružnim stazama

Mario Kosić za svog života nije zaslužio takav tretman. Na svojoj je koži najbolje osjetio onu poznatu – dok si slavan i zdrav, svi te vole, traže, cijene… A kada se suočiš sa problemima – rijetki su uz tebe. Skroman i tih, uvijek, ali uvijek s cigaretom u ruci, voljan dati savjet svakom dobronamjerniku, popraviti svakom njegovog limenog ljubimca. Sedamdesete, poneka prije i puno poslije bile su godine kada je popraviti auto kod Kosića bio renome ravan statusnom ugledu u društvu.

Mario Kosić RIP

Na stazi ljuti rivali, u životu veliki prijatelji, danas nažalost obojica pokojni - Mario Kosić i Branko Bevanda

Na stazi je bio neprikosnoven. Brz, rekorder gotovo svih staza na kojima je vozio, pobjednik u svakom motociklističkom kraju nekadašnje zemlje, upravo Mario Kosić bio je veličina koja je bez pogovora ustupila svom najvećem rivalu sa staza, a velikom prijatelju, danas isto pokojnom Branku Bevandi, svoju Yamahu da bi njome napravio počasni krug na grobničkoj stazi prilikom njena otvaranja danas davnog 17. rujna 1978. godine. Tih prvih godina upravo je Kosić bio ime od kojeg se mogao očekivati rezultat na Grobniku. I prema svojim mogućnostima u svjetskoj je klasi bio dobar – 19. I tada je bio naš ponos. Nije bilo kraja diljem nekadašnje države u kojoj bi se pojavio Mario Kosić, a da nije izazivao divljenje ljudi. I ne samo ljubitelja motociklizma. Putovati s Mariom bilo je istinsko zadovoljstvo. Biti s njim bila je čast.

Marijan Kosić i danas također pokojni Miško Crljen

Marijan Kosić i danas također pokojni Miško Crljen

Mario Kosić svaki je tadašnji dinar utrošio na motociklizam. Za život je ostalo dovoljno da on bude skroman i jednostavan. I tako iz godine u godinu u novu je sezonu Mario Kosić uzjahao novi motocikl. Bila je to samo jedna marka klase 250 »Yamaha«. Pamtim utrku na kojoj se na startu našlo 16 vozača među kojima je prvih sedam sjedilo na nekadašnjim “Yamahama” Maria Kosića. A on na najnovijem modelu – do pobjede.

Marijan Kosić Mario

Veliki čovjek, veliki šampion

Ljubiteljima motociklizma u Rijeci i široj okolici ostat će upamćeni dueli dvojice velikana Kosića i Bevande na legendarnoj kružnoj stazi oko Trsata. Prvu pobjedu Kosić je ostvario 1968. ispred Bevande, godinu kasnije obojica odustaju zbog kvara unatoč0 vodstvima u utrci i rekordima staze. Te 1969. Bevanda je ipak ostvario jednu pobjedu, ali u klasi 175 ccm čime je pred 25 tisuća gledatelja osvojio i naslov prvaka Jugoslavije. Godinu kasnije Kosić u 175 ccm, a Bevanda u 250 pobjeđuju i postaju prvaci čime su donijeli i ekipnu pobjedu svom matičnom »Štigliću«.

Marijan Kosić Mario

S beogradskom ekipom na prošlogodišnjoj Alpe Adra utrci na Grobniku

Marijan Kosić ostaje upamćen i kao posljednji rekorder trsatske staze. Vozila se 11. utrka »Oslobođenje Rijeke«, 23. travnja 1972. godine, kada je uz dvostruki trijumf (175 i 250 ccm) Kosić postavio i zadnji znani apsolutni rekord staze u vremenu 1:23,2 minuta prosječnom brzinom 129,496 km/sat. Prije nepuna dva mjeseca navršio je 70 godina, narušena zdravlja, ostavljen od većine nekadašnjih znanaca, pa i prijatelja, svakodnevnicu je upražnjavao u svojoj garaži u Vodovodnoj. Od popravka ponekog automobila imao je za ono malo skromnog života kakvim je oduvijek živio. I u pauzi za obvezni »kapučino«. I upravo je u »svom hramu«, svojoj garaži proživio posljednje minute s alatom u ruci. Jer sve što je znao i što je u životu imao posvetio je motociklizmu. Isti mu to nije vratio. Nije mu vratila niti sredina kojoj je bio ponos. Možda sada kada nam je samo u sjećanjima zaslužuje ni manje ni više – nego svoju ulicu.

Hvala Mario!
Ostavio nas je Mario Kosić. Ma kako god se tko ponio prema njemu, ostat će ono što je bio: najveći, slavan, rekorder, miran, tih, povučen i poznat – jednostavno Mario. Za života je bio legenda. Ostat će to i danas, sutra, u budućnosti. Njegovo ime i doprinos motociklističkom sportu upisani su zlatnim slovima u oktansku knjigu. Hvala Ti Mario za sve Tvoje brzine, pobjede, pehare, sve Tvoje dobro što si mnogima za života činio.

Fotografije: www.automototrke.net